Ratovi za vodu

Ratovi za vodu

U svijetu se danas vodi oko 190 lokalnih ratova i sukoba s raznim povodima, iz istih razloga. Neutaživa volja za moć, dominaciju i iskorištavanje rada i života drugih ljudi. Oko toga se diže velika galama i ispredaju priče - uglavnom se laže! U svakom ratu, prva žrtva je istina (Istina). Nekad su ratovali, pobjeđivali i ginuli vitezovi. Svaka od ovih mogućnosti je bila jednako časna i samo viteška Čast je bila bitna. Ne možete to objasniti današnjim plaćenicima koji pucaju iz stanova, kriju se iza ženskih sukanja, djece i civila. Uglavnom je svejedno da li će oni pobjediti ili izgubiti, da li će preživjeti ili poginuti jer ne mogu više zamisliti šta je to – čast!

Čak ni plaćenici ne ratuju uvijek za novac , što zvuči glupo, ali oni nisu pametni. Za razliku od plaćenika, ni jedan rat ne počinje bez novaca (materijalnog bogatstava). Kralj, koji je odlučivao o svemu, nije mogao početi rat bez zlata. Zbog toga se dogovarao sa plemićima, trgovcima, lihvarima, koji bi ga u ratu izdali. Kažu: „rat nikome nije brat“ ali neke familije stoljećima zgrću bogatstva od ratova u svijetu. Svi „mirovni sporazumi“ nakon svjetskih ratova su bili samo uvod u slijedeći još veći rat.

Dok je Zemlja bila skoro prazna – ratovalo se za teritorij. I to je glupo, i nije baš istina. Danas je teško naći nenaseljena područja i niko ih neće napasti. Uz sva obećanja da će se i za njih ratovati – ipak neće. Ne, ne - neće osvajati teritorij gdje ne mogu nikome sjesti za vrat. Šta da radiš sa teritorijem u kojem sam ne želiš živjeti, niti možeš koga naseliti? Gospodari rata uvijek znaju koga žele porobiti, i kako. Ovo „kako“ je u toj „prikrivenoj igri“ promjenljiva veličina. Hladno oružje je u ratu davno napušteno. Vatreno oružje napreduje iz dana u dan i plaća se nepreglednim gomilama novaca. Ipak, nije to to... Postoji i „oružje sudnjega dana“ koje nam svaki čas može presuditi . Ali do tad, možemo porobiti ljude mas-medijima, kreditima, energijom, ucjenama – glađu i žeđu! Mnogi će reći da pretjerujem – posebno oni koji svaki dan odlaze u dućan, kupuju hranu da pežive, i plaćaju vodu za piće! Oni, potrošači, su najpametniji na svijetu – sve znaju. Znaju čak: ko, gdje i zašto ratuje na planeti, a da nikad pravog rata nisu vidjeli.

Većina mentalnih i životnih potrošača nikad nije čula za ratove za naftu; kažu – toga nema! Ne znam samo šta će reći kad im auto stane, a ni kredit nisu isplatili. Pa, dobro, možda su to negdje i čuli, samo ne mogu vjerovati. Ono što sigurno nisu čuli, to su „ratovi za vodu“?! ...Kakva glupost! E, to ne postoji! A oni dobro znaju šta postoji.

Kada su „kulturni zapadnjaci“ razorili Libiju „primitivnim“ vatrenim oružjem, zatrpali su par-sto tenkova u pjesak, razrušili nekoliko gradova i oaza, i brižno čuvali osvojena nalazišta nafte. Ono što su potpuno razorili je - vodovodni sustav!? Neposlušni pukovnik je htjeo da Libijci i Afričani piju svoju vodu, a da Saharu pretvori u plodne vrtove. I to sve bez nas?! Fanatik, osobenjak, autist – ma nemam riječi.

Zbog čega ratuju Arapi i Izraelci više od pola stoljeća? Zbog vode! A što ne može ratom – može se kupiti. Izrael danas najviše od svega plaća vodu, i ne pita za cijenu. U Lici je država Izrael nakupovala zemljišta na kojem ništa ne radi. Šta čekaju, zašto su kupovali zemlju? Ispod te zemlje su nalazišta pitke vode... Pih, jaka stvar – to svaka budala može kupiti u dućanu. Točno – budala to kupuje u dućanu, a oni čekaju svojih pet minuta.

Pretpostavimo da su Izraelci nama uvijek čudni i nekako nastrani. Prtetpostavimo da su oni glupi, a mi pametni... Ne znam kako da to pretpostavim? Ma nema veze, pretpostavit ću. Uzmimo nekog normalnog, svud prihvaćenog – uzmimo Coca-Colu! Eto nekog ko je uvijek uz nas i sve čini da budemo sretni! ... Oni su kupili sav led na Grenlandu???! ...Šta sad da kažem? ... Pa to nije... pa ne može... Ma, boli me briga!

A šta rade oni koji imaju vodu – pitku vodu! ...Ne rade ništa. Oni ni ne znaju šta imaju. Sve dok ne ožedne - a žeđ je već blizu.