Iz nacionalnih parkova
i parkova prirode u Hrvatskoj
u proteklih 15 godina uklonjeno
je preko 15 000 auto olupina
U akcijama je sudjelovalo
500 profesionalaca, 50 tvrtki
35 medijskih kuća
i 200 volontera.

Potrošeni turizam

Lastovo_2007-5_smetlište u šumi
Lastovo_2007-5_smetlište u šumi
Novi Vinodolski_2007_bura raznosi plastični otpad
Novi Vinodolski_2007_bura raznosi plastični otpad
Dugi otok_Telaščica_2004-3_otpad u parku prirode
Dugi otok_Telaščica_2004-3_otpad u parku prirode
Plitvice_2015_jezero otpadne vode1
Plitvice_2015_jezero otpadne vode1
Plitvice_2015_otpadna voda2
Plitvice_2015_otpadna voda2
otok Vis_Komiža_2004-5
otok Vis_Komiža_2004-5
Žumberak_2012-4_stara zaprega za novo smeće
Žumberak_2012-4_stara zaprega za novo smeće
Samobor_Trebež_2015_sanacija smetlišta
Samobor_Trebež_2015_sanacija smetlišta

Nacionalni park je zaštićeni prostor posebne ljepote i dobre prirodne očuvanosti u kojem obitavaju biljke i životinje, gdje su ljudski utjecaji ograničeni. Ističe se svojim jedinstvenim biljnim i životinjskim svijetom i prirodnim rijetkostima. U Hrvatskoj postoji 8 nacionalnih parkova.

Nacionalni park je definiran u hrvatskom Zakonu o zaštiti prirode,[1][2] članak 11. kao:
"... prostrano, pretežno neizmijenjeno područje kopna i/ili mora iznimnih i višestrukih prirodnih vrijednosti, obuhvaća jedan ili više sačuvanih ili neznatno izmijenjenih ekoloških sustava, a prvenstveno je namijenjen očuvanju izvornih prirodnih vrijednosti."

Ako u prostoru nacinalnog parka živi par desetaka ili stotinjak ljudi, a kroz isti prođe milion (!!!) posjetitelja godišnje - koliko onda važe ove definicije?!

No, dobro, nećemo biti sebični, pokazat ćemo prirodne ljepote i drugim - svima! Nema ograničenja za posjet našim nacionalnim parkovima. O tome je postignuta opća suglasnost  zaposlenika, stanovnika, te biljaka i životinja u parkovima. Tako je dok netko od pomenutih to ne porekne. Razlog općeg slaganja ne mora biti altruizam i vjevatno nije. Razlog je novac - hrpa novaca. Malo inkomodacije starosjedilaca i dobra zarada. Biljke i životinje neka se snađu. Ni sa tim se ne bi svi složili. Evo šta o tome kaže profesor doktor Kulić:

"Ministar turizma Veljko Ostojić pohvalio se prihodima od sedam milijardi kuna u turizmu te najavio kako će on do kraja sezone biti i osam milijardi. No u cijeloj priči izostavio je neto zaradu, štetu koja nastane tijekom sezone i niz drugih faktora koji uvelike umanjuju navedene prihode.
- Država i ekonomija koje očekuju nešto od turizma u lošem su stanju i tragično je za ministra da to negira i dopušta da svi izvještavaju o zaradi od sedam milijardi kada je jasno da to nije zarada – rekao nam je ekonomski analitičar dr. Slavko Kulić.
Fenomenom turizma, kako ga naziva, bavi se pola stoljeća i stoga zna o čemu priča kada tvrdi da turizam donosi više štete nego koristi.
- Troškovi su oko šest puta veći od prihoda, a između 65 i 67 posto prihoda su privatni.

Treba se suočiti sa stvarnošću i prihvatiti neke stvari – napominje Kulić.
Kako ne bi sve ostalo samo na ‘katastrofičnim’ riječima, ugledni ekonomist je pojasnio što to ‘izjeda’ prihode.
- Požari, vatrogasci, razne intervencije, onečišćenje… Sve to su troškovi. A najveći problem je smeće, jer smetlišta ne zadovoljavaju uvjete, kapaciteti su im premali za količinu smeća koje se nakupi u sezoni. Stranci ovdje ostaju samo tjedan dana, pritom paze da ne troše puno i iza sebe ostavljaju velike količine smeća – kaže Kulić.
Dodaje i da nitko osim nas nema ministarstvo turizma.
- Turizam nije djelatnost ili aktivnost i zbog toga je tragična činjenica što imamo posebno ministarstvo za to. Tragično je i što se turizam prikazuje kao izvozni proizvod, a on to nije još od 1991. godine. Hrana koju nudimo turistima je također uvozna, a na hrani se zapravo bazira naša ponuda. Jedine usluge koje dajemo su najamni rad, i to ispod cijene – objašnjava Kulić.

Turizam ima svoje pozitivne efekte koji se uredno broje, navode, uvećavaju, izmišljaju. Jedna od izmišljenih dobrobiti je upoznavanje među kulturama i narodima. Suštinski turistički susreti i upoznavanja odvijaju se za trpezom, na recepciji, na blagajni. Tako smo ljude svih rasa, kultura i podneblja pretvorili u potrošače. Mi o njima nećemo i ne trebamo saznati ništa, a oni će platiti naše usluge.

Ali šta ćemo sa negativnim efektima turizma koje ne želimo vidjeti? Njih sve češće  pominjemo ali ih ne brojimo i ne zbrajamo. Za početak ćemo pobrojati samo neke od njih:

- prekomjerna potrošnja i ugrožavanje vodnih resursa
- potrošnja i iscrpljivanje mnogih drugih lokalnih resursa
- degradacija tla i uništavanje šuma (požari i kisele kiše)
- turizam proizvodi zagađenje kao i industrija
- prvo veliko zagađenje dolazi od svih vrsta prevoza turista
  (posebno se u tom zagađenju okoliša ističe avionski prevoz)
- turisti za sobom ostavljaju kruti otpad
  (nismo još zabranili niti uporabu pvc-vrećica)
- fekalije i otpadne vode su naravno neizbježne
- turist kao klasični potrošač svuda traži komfor - što više komfora
- osiguranje tog komfora nosi sobom zagađenje bukom i svjetlosno zagađenje
  (ovdje nećemo tumačiti što ljudima znači slika zvjezdanog neba ili trenutak tišine)
- tu je i estetsko zagađenje svim pratećim objektima koji se ne mogu uklopiti u okoliš

Svaki od ovih negativnih uticaja traži iscrpnu analizu i na osnovu nje provedenu zaštitu. Tu smo došli do pravog ekloškog posla koji ekološke udruge, ovakve kave su danas - ne mogu napraviti. Ta i takva ekološka djelatnost ide ruku-pod-ruku sa sebi sličnim turizmom. Nekadašnji svjetski putnici koji su otkrivali i upoznavali druge narode i kulture, danas su postali turisti koji snimaju mobitelima i nastoje na svim nepoznatim mjestima i sami uskočiti u kadar. Sa svojih turističkih putovanja nose brojne subjektivne dojmove i hrpe izmješanih slika. Ponekad donesu i zaključak, da im se sve to čini "jako lijepo" ili "jako ružno". Ali za njima idu "ekolozi" koji sve to ponovo snimaju mobitelima i donose sasvim treće zaključke. Ti i takvi zaključci nemaju posebnu težinu niti smisao, pa zato pogledajte slike...