Iz nacionalnih parkova
i parkova prirode u Hrvatskoj
u proteklih 15 godina uklonjeno
je preko 15 000 auto olupina
U akcijama je sudjelovalo
500 profesionalaca, 50 tvrtki
35 medijskih kuća
i 200 volontera.

Ljudi i medvjedi

Kako preći preko
Kako preći preko
Medvjed u restoranu
Medvjed u restoranu
Gladnog medvjeda izbacuju iz restorana
Gladnog medvjeda izbacuju iz restorana
Nemam više kuću, a dovode mi gosta
Nemam više kuću, a dovode mi gosta
Bože, oprosti im - ne znaju što čine!
Bože, oprosti im - ne znaju što čine!
Neugodan susret.
Neugodan susret.
Pravi se opasan, a ni pandže nema.
Pravi se opasan, a ni pandže nema.
Medvjedi su se uznemirili.
Medvjedi su se uznemirili.
S ovim nema šale.
S ovim nema šale.
Pitajte ga šta on o tome misli.
Pitajte ga šta on o tome misli.

 

Medvjed je ogromna zvijer, neopisivo snažna, ali plaha i kloni se ljudi. Mnogi su narodi imali bogove u liku medvjeda. Danas su plišani medvjedići igračka za malu djecu. Medvjed je, unatoč snazi i veličini, ugrožena vrsta i željeni trofej ambicioznih lovaca - čak i onda kad bezazleno bere kupine ili jagode. Jer u konačnom, medvjed je za ljude divlja zvijer, a zvijer je nešto strašno!

A sad zamislite medvjede - u restoranu ?! Mnogo njih raznih veličina i uzrasta, gladnim staklenim očima gledaju u goste koji donose pune tanjure hrane, prazne ih i žure nekamo dalje po cesti kojoj nema kraja! Medvjedi ne jedu ništa i ne idu nikamo. Reklo bi se da su ih svi zaboravili. Gosti restorana ih uzgred, iznenđeno pogledaju, a uskoro se pored njih ravnodušno dosađuju.

Sve bi ostalo tako da nisu dva gosta ozbiljnih godina, došli, odjenuli bijele kute i izvukli medicinsku opremu. Pregledavati preparirane medvjede je stvarno glup posao, ali bijela kuta i medicinska oprema otklanjaju svaku sumnju i gosti restorana u tišini traže nemogući razlog neočekivanog specijalističkog pregleda. Zasluženi grohotni smjeh izostaje čak i kad izvučete šubler i počnete mjeriti dužinu dlaka, zube i uši medvjeda jer danas bogovi nose bijele kute i stetoskop oko vrata. Najrašireniji kult na planeti (medicina-liječnik-pacijent) ne možete staviti u pitanje. Čak niti u ovakvoj situaciji kada je posve jasno da ova dvojica nemaju pojma šta rade?! Ali još nije priči kraj...

Na zahtjev producenta, redatelja i menadžera izaberemo manjeg medjeda agresivno prepariranog, jer to je danas trend. Koliko god bio mali nije ga jednostavno nositi i teško izlazimo kroz staklena vrata restorana. Iznosimo ga na parking i prostrano dvoriste gdje je, morate vjerovati, i poveći zoološki vrt. Sva rogata stoka ne bi bila problem da tamo nisu dva živa medvjeda prostrta kao dva tepiha u blatu. Ispred njih je hrpa tjestenine i otpadne hrane iz restorana. Producent, redatelj i medažer brine kako animirati ove medvjede kojima bijela kuta i medicinska oprema ništa ne znače. Spremio je on kikiriki i neodoljivi med, koji ce ih privoliti da barem ustanu sa zemlje. Ali sve to nije trebalo...

Jedan od medvjeda nas je opazio i već je na sve četri noge, a uskoro se propinje na dvije! Gledam njegovu glavu na azurnom zimskom nebu, negdje gore - užasno visoko. Jasno vidim zašto su naši preci imali bogove u liku medvjeda. Uspravio se i drugi medvjed - još je viši! Između nas i njih je samo pletena žica koja je dovoljna za purice i košute, ali za ovolikog medvjeda je samo zavjesa na otvorenom prozoru! Uznemirili su se, frkti im vreli zrak iz nozdrva. Kruže oko tjestenine i sosa od rajcice uz pletenu žicu. Producent, redatelj i menažer se pogubio i dotura nam medicinski pribor bez reda i veze. Mi i tako ne znamo šta se s tim radi. A ona mala beštije se drsko kezi na dva stvarna medvjeda koji će nas sve skupa pomesti u trenu !!! ... I tad mi se prosvijetlilo... Možeš u restoranu ispred ljudi koji se ravnodušno dosađuju šublerom mjeriti dlake prapariranog medvjeda, možeš izvoditi bilo što - jer imaš bijelu kutu. Ali ne možeš medvjedu dovesti u goste prepariranu beštiju koja je drska, agresivna i nepristojna. Jer medvjed i kad ga zatvoriš u kavez, i kad mu ostane samo pedalj zemlje ograđen žicom, sa malo tejstenine i sosa - vrlo dobro zna šta je pristojno i kako se drugima dolazi u goste.  

Podižemo prašnjavog uzurpatora i žurimo u restoran. Zaboravili smo na producenta, redatelja i menadžera, bijele kute i medicinsku opremu. U nju gledaju samo pralizirani gosti u restoranu koji uzalud traže razlog našeg postojanja. Uskoro smo svi na cesti, između dva reda iste žice kakvom su ograđeni medvjedi. Spremili smo potvrde i novce bez kojih nas neće pustiti da izađemo odatle. A žice i cesta su podjelile državu popola. Od Zagreba do Splita su samo dva prelaza za životinje. Medvjedi, veprovi i jeleni su ograđeni žicom, kavezi postaju sve manji i manji, a glad sve veća. Neki od njih napuštaju kopno i plivaju na jadranske otoke. Neprihvatljiv im je meni iz restorana. Te strašne divlje zvjeri neće tjesteninu sa sosom od rajčica, i odnekud znaju da su ljudi koji će im to servirati na kraju - zapravo nepristojni!