Kad ni žig ne pomaže, novine su spas!

Romeo Ibrišević je godinama radio u auto časopisu, išao na velike svjetske izložbe automobila, vozio i slikao automobile koje nikad neće moći platiti. I nakon svih tih bajkovitih naprava i ljepota - 'zaljubio' se u olupine!? ...Čudan izbor.

No pogledajmo sada drugu stranu. Romeo je dobar fotograf. Fotografira sve ili bar svašta! Ali pokušajte dobro snimiti auto-olupinu, bilo gdje, bilo kako... Da, jednostavnije je naprosto maknuti. E, sad, to jest jednostavnije ali nije jednostavno. Ostavljate poruke, zovete telefonom nepoznate ljude, službanike - vlast! I kad nekako sve dogovorite, morate slati dopise - hrpe dopisa! Dok se konačno ne spusti službeni žig na papir i onda možete početi posao. Još jednom ćete sve okupiti, ovaj put sa papirom na kojem nešto piše što se nikome ne da čitati jer na kraju stoji službena potvrda - žig!
Olupine ćemo maknuti, na šta se svi uskoro naviknu, a Romeo ostane sa hrpom službenih papira u ruci, kojima je datum istekao i žig više ne pomaže. Mnogi se tad zapitaju - šta on zapravo radi?
Ako nije napravio bar fotografiju olupine, njemu nema spasa! Pa nećete valjda čitati službene dopise!? I tako naš pozitivni junak nezasluženo čeka loš završetak priče... Ali onda sa svih strana stižu tisuće novinskih papaira, naslovne i druge stranice, članci puni dobrih namjera i pogrešnih podataka, fotografije koje njega i olupine uzdižu u visine...

Pa, neka - zaslužio je!