Dramatičan susret književnika Mire Gavrana s profesionalcima

JEDNA OLUPINA MANJE

    Prije dva mjeseca obećao sam Romeu da ću sudjelovati u akciji “Očistimo Hrvatsku od automobilskih
olupina” jer mi se učinilo da je ta akcija važna i plemenita. A prije petnaest godina sam odbio njegov prijedlog da za jedan moj intervju napravi seriju fotografija s pravom pticom gavran. Ali Romeo nebi bio Romeo, da ovaj put u samo jednom danu nije ostvario oba plana sa mnom. U četvrtak, 21. Lipnja već u sedam u jutro me je pokupio svojim “zelenkom” na Lašćini na Dobrom dolu i odvezao me do Šestina do gostionice “Lav” gdje nas je već čekao Zoran Papić za koga sam  čuo da svojim traktorom i u nemogućim situacijama izvlači olupine.

Ubrzo se pojavila i v.d. ravnateljica  parka Medvednica lijepa i odmjerena Snježana Malić Limari, koja je radi
ove akcije prekinula svoj godišnji odmor i neradni dan pretvorila u radni. Snježana je bila u pratnji dvojice “rendžera” Siniše i…..Došli su i dečki iz vučne službe, a tek kada je stigao  sa svojom kamerom novinar
Krešimir Hanžić, u namjeri da to ovjekovječi,  jutarnja kava je bila brzinski dovršena i svi zajedno smo se
zaputili u šumu unutar parka prirode do mjesta gdje je zamjećena neželjena automobilska olupina.

    Zaustavili smo se na jednoj čistini, sparkirali auto, a Romeo je rekao: “Sada smo  blizu olupine, ali do  nje idemo u pratnji još jednoga gavrana” i iz automobile izvukao pravog pravcatog  gavrana i uvalio mi ga u ruke. Vidio sam da mi nema druge nego prigrliti “rođaka” i s njim se zaputiti u neobičnu avanturu. Zašli smo dublje u šumu i na moje iznenađenje došli do mjesta s koga smo u dubini ugledali na podnožju na udaljenosti od dvjesto metara olupinu plavkastog “fiće”. Ostao sam zaprepašten da je na takvom mjestu vlasnik poželio “pokopati” svoj auto, vjerojatno prije dvadeset ili trideset godina. Pomislio sam što je moglo biti u glavi toga čovjeka da se odluči u dubini ove prekrasne šume odbaciti svoje vozilo, koje ga je sigurno godinama vjerno služilo.

    Pretpostavio sam da će biti gotovo nemoguće doći do toga auta, a kamo li izvući ga iz tog usjeka iz te strmine, ali kako svi hrabro krenuše prema “provaliji” i ja odglumih hrabrost uzeh jedan suhi štap kao
oslonac , pa gazeći postrance pođoh niz klisku strminu. Naravno i “rođu” sam nosio sa sobom, naizmjence s
Romeom. Kada smo napokon došli do auta, tek tada vidjesmo u kakvu je stanju – korozija je učinila svoje, ali
srećom nosivi djelovi su bili u dobrom stanju, vjerojatno i bolji od  mnogih današnjih jeftinjih auta.

    Papić se traktorom približio na nešto manje od  stotinu metara, a Siniša se niz usjek spustio sa sajlom, pa sam mu ja “pripomogao” privezati sajlu za “fićeka” na način kako političari polažu vjence na grob neznanog junaka – glumio sam i fingirao pravog pomagača, ali i bio sretan kada sam shvatio da je sajla dobro
vezana na tri mjesta.

    Osvjestio sam da sam jedini amater u tom društvu profesionalaca koji se već godinama bore protiv
zagađivanja naše prirode. Romeo je točno procjenio da će sajla izdržati i da će se “fićek” ubrzo ispravitite, te
da ga jedno deblo položeno na tom putu neće zaustaviti. Svejedno – bilo je uzbudljivo i napeto kada je  počelo izvlačenje“fićeka”. Pazili smo da mu u tim trenutcima ne budemo u podnožju i da netko od nas ne strada dođe li do otkačenja.

    Kada je napokon uz vješto manevriranje auto bio dovučen do samoga traktora, nismo odoljeli, pa smo
se svi skup fotkali uz njega, kao lovci uz netom otstrjeljenog medvjeda.
    Na platou dvjesto metara dalje vučna služba je preuzela našeg “fićeka” i otpočelo je njegovo
posljednje putovanje. Zaputili smo se ponovno do gostionice “Lav” gdje nas je na parkingu čekao novinar Radio Sljemena Ivan Hlupić u reportažnim kolima. Onako znojni i umorni od cjele akcije uletjeli smo u reportažna kola Snježana, Romeo i ja i zaplovili valovima Radio Sljemena – ukratko opisujući slušateljima što smo toga dana činili i zašto je ta akcija važna. Pozvali smo slušatelje da i sami dojave ako znadu za neku olupinu i iskazali smo nadu da će čim prije biti upriličena i akcija “Izvlačenje posljednje autoolupine u Hrvatskoj”

    Na pitanje voditeljice Radio Sljemena da li je čovjek koji je odložio toga “fićeka” u park prirode “Vozač
za sva vremena” ili “Pacijent doktora Freuda” ( aludirala je na naslove dvaju mojih komedija), ja sam odgovorio:

Osoba koja odbaci auto u šumu je “Pacijent za sva vremena”.

    Na koncu moram priznati – toga dana sam se osjećao lijepo, jer sam bar simbolički sudjelovao u ovoj
plemenitoj akciji, a i zato što sam upoznao sjajne ljude koji zaslužuju naše poštovanje jer se bore za čišću i
ljepšu Hrvatsku.
 
MIRO GAVRAN, književnik

www.mirogavran.com
www.teatar-gavran.hr
www.facebook.com/mirogavran